Kapje nebo pod oblake
Sa suzama se pomišale
Jecaj vitra stopija se sa beskrajnom boli…
Otiša` je naš Denis,
Otiša` je kolega, prijatelj, sportaš, profesionalac, uzor, otiša` je čovik…
Našom školom vlada tišina, bol, nevjerica, bespomoćnost…
U vjeri da nas čuje, želimo mu reći da će uvijek ostati s nama, u mislima, srcima, u svakom dječjem glasu, smijehu koji je volio i znao prenijeti na sve nas.
Nije volio patetiku, volio je jednostavnost, život. Znao je kazati pravu riječ, i sad bi znao što nama reći.
Suze će jednom prerasti u osmijeh na spomen njegova imena.
U mislima s njegovom obitelji, ovim putem iskazujemo iskreno saučešće.
Počivao u miru Božjem!
Djelatnici, kolege, prijatelji i njegovi učenici
